понедељак, 7. децембар 2020.

JUŽNI JADRAN 2018.



PRIPREME
Septembarsko krstarenje je postalo toliko dominantno u našem godišnjem nautičkom kalendaru da celo leto možemo smatrati pripremom za njega. Usput nam se stalno nametao razgovor na temu: gde ćemo ovog leta?
Dolazili su u obzir: Šibenski arhipelag; Cres i Lošinj na severnom Jadranu ali je na kraju preovladala Marinina želja za južnim Jadranom.

Posle bezbroj neuspešnih pokušaj, uspeo sam da dodjem u kontakt sa nekim Marinom iz Stona i dogovorim spuštanje broda početkom septembra.
Same pripreme su se svele na poslednjih 7 dana pred put: registracija prikolice, vadjenje Poseidona iz Save je bilo komplikovano zbog niskog vodostaja, jedan dan za Robertov servis motora, jedno pre podne sa Mišom za sitno doterivanje na brodu, dan kod Miće tapetara u popravljanju tende, punjenje plina i zadnja 2 dana su ostala za prenošenje stvari i nabavku hrane, tako da je u nedelju popodne 02.09. sve bilo spremno za put.

03.09. ponedeljak, PLITVIČKA JEZERA
Pošli smo na jadransko krstarenje broj 2 u noć nedelja na ponedeljak oko 02h iz naše marine i resetovali kilometražu (odmah da napomenem da je u Stonu u utorak uveče pokazivala preko 1000km sve vreme vukući Poseidona za sobom).

U svitanje smo prošli Zagreb i kod Karlovca sišli sa autoputa pa se uputii ka Plitvicama. Tih 80km do jezera smo prolazili kroz divan jutarnji pejzaž živopisne Like. Oko 10h smo stigli do Plitvica i ušli u veliki parkig u divnoj šumi. Vreme tmurno a mi nismo mamurni nego željni da obidjemo tu svetski poznatu atrakciju. Ulaz u Nacionalni park Plitvička jezera se sada u septembru plaća 150kuna = 2500din a do pre 2 dana je bilo 250kuna . bravo za nas! No svih 6 sati koje smo proveli u obilasku, vredelo je svake kune.
Nebrojeno vodopada, manjih kaskadnih slapova, predivnih jezera i jezeraca, staze popločane brvnima, vožnja brodićem, vožnja vozićem i ko nije bio pomislio bi da je to bila ugodna laganica. Medjutim, kada smo na kraju sabrali da smo prepešačili oko 10km, uz to su se smenjivali sunce pa kiša pa pljuskovi i sl, svako ko nameri da to vidi, a zaista vredi videti, treba da se dobro pripremi.
https://np-plitvicka-jezera.hr/
Predveče smo nastavili put kako bi se ponovo uključili na autoput kod Ublija.
I eto nas pred mrak u ponedeljak uveče na putu ka Stonu.
Po planu noćimo na parkingu jednog odmorišta u našem Poseidonu ali na suvom.
Posle večere smo se zakovali u kabini, premoreni i spavali do 09h ujutru.


04.09. utorak, na putu ka STONU
Krećemo ka Stonu i auto počinje da se buni, povremeno gubi snagu pa se uz stajanje uznemireni zaustavljamo na odmorištu Vrhpolje posle Šibenika, kada se na displeju pojavila greška.
Uz kafu zovemo HAK=Hrvatski auto moto savez, pa AMSS čije članstvo sada dolazi do izražaja.
Sve je pokriveno članarinom i uskoro dolazi Barba-Denis sa šlep vozilom. Natovari auto i zakači Poseidona pa nazad u Šibenik u Renoov servis. To je sve besplatno ali popravku ćemo platiti ako uspe.
Dalmatinci su predusretljivi i odmah uzimaju vozilo u rad. Medjutim, kompjuter ne može da učita grešku, već pri kraju radnog vremena a to je do 16h, jedan majstor se zavlači pod haubu i nakon turiranja motora svečano izjavljuje da je on bolji od kompjutera i da je puklo neko crevce dužine 10cm. Iako je isteklo radno vreme ostaju da zamene taj deo i uz plaćanje 780kuna-oko 13000din mi srećni nastavljamo put.
Uz put, na onih jadnih 10ak km bosanske obale kod Neuma, uz prelazak 2 granice, koristimo priliku da se snabdemo svim vrstama goriva po bosanskim cenama. Sada imamo oko 55l goriva za brod što nam je dovoljno za oko 120km plovidbe.
Zbog svega usput, stižemo u Ston posle 20h i spuštanje broda odlažemo za sutra. Nalazimo se sa našim kontaktom u Stonu, Marinom, koji radi u lučkoj upravi i uz pivo u kafiću, opuštamo se i pričamo o svemu i svačemu. Divan, mladji, porodičan čovek, ali zaista osećamo da je spreman u svemu da nam pomogne. Za sutra nam je najavio dizalicu za  spuštanje broda oko 07h. Neplanirano spavamo ponovo u Poseidonu na rivi ali srećni što smo uz prolazne peripetije stigli  na odredište.

Sa interneta o Stonu:http://www.ston.hr/?l=hr

FILM O PUTOVANJU, PLITVICAMA I STONU
05.09. sreda, STON
Navijamo sat ujutru i taman kuvamo  kafu, kada sztiže skalamerija za spuštanje ali umesto zamišljene dizalice, pojavljuje se Mate sa rovokopačem :)

Ali ko zna-zna. Za par minuta je otkačio kašiku, provukao gurtne, malo podigao brod, ja sam izvezaoo prikolicu a on izdužio vrat nad vodom i eto Poseidona u moru. Operacija je po predhodnom dogovoru, koštala 500kuna - oko 65e i tako ćemo i u povratku. Za poredjenje ovakva jedna operacija u bilo kojoj ACI marini na Jadranu košta 150e.
Nas je tek tada čekao posao: raspremanje stvari i hrane po brodu, montiranje tende, duvanje bajbota, sipanje vode u sve rezervoare, prijava u kapetaniji za vinjetu (280kuna oko 4500din), snabdevanje u Konzumu itd. Na kraju se opet nalazimo sa Marinom na pivu i dogovor da auto i prikolica ostanu kod njega ispred kuće u sporednoj ulici, a za tu uslugu neće ni da čuje za neku naknadu, pa ćemo mu se mi nekako odužiti na kraju.

Da ne zaboravim jednu od najbitnijih stavki snabdevanja a to je lokalno vino. Uz Marinovu preporuku, odlazimo 8km od Stona glavnim putem po Pelješcu do sela Ponikve gde je vinarija Vukas.
Uz put smo naišli na bar desetak vinarija i tezgi sa prodajom svih mogućih domaćih proizvoda, pored puta. Gospon Vukas, sredovečni meštanin, nas uvodi u svoj podrum koji je uredjen u etno stilu. Na zidovima su police sa fency etiketiranim flašama raznog vina i likera i Povelje sa prvim mestima na raznim sajmovima. Pristupamo stolu za degustaciju uz njegovu priču o poreklu svakog vina koje probamo, Uživamo u ambijentu i gostoprimstvu ali se neprimetno zgledamo, pomalo razočarani onim što probamo. Sve su to "Plavci" sa ove ili one strane brda a nama je sve to isto, jaka vina, pun ukus, pomalo opora ali ni malo slatka što mi želimo. O ceni da ne pričam. Da ne bi otišli praznih ruku, odlučujemo se da uzmemo iz bureta 2x 1,5l . Uz priču pitamo za prošek i slušamo iscrpnu kalkulaciju da pravi prošek ne može da se napravi bez 60kuna samo za grožđe i da onaj prošlogodišnji iz Starog grada na Hvaru, koji smo kupili za 60kuna,sigurno nije pravi, nego zasladjen šećerom.
Sve je to verovatno u redu ali u povratku u Stonu u jednoj manjoj Tomy prodavnici, Marina nanjuši Prošek, flaširan, vinarije Rosa, na akciji za 30kuna! Normalno da njime punimo zalihe.
Oko 13:30h potpuno spremni, po divnom sunčanom vremenu isplovljavamo iz Stonskog zaliva i krećemo u nepoznatu ali za nas, od prošle godine ipak poznatu, avanturu.
Ston
OTOK  OLIPA
More skoro bonaca, nema vetra i nakon 15ak minuta plovidbe u sred Stonskog kanala gasimo motor jer nas privlači besprekorno čisto, modro more.Temperatura vode je 24C, dubina kanala oko 10m i tu zaista uživamo preko pola sata u prvom ovogodišnjem slanom kupanju. Pred nama je planiranih mesec dana krstarenja, pa nam se nigde ne žuri i zato sidrimo u prvoj bajkovitoj uvali na otočiću Olipa gde ćemo zanoćiti.
Kakvo divno popodne! Odmah pa "u sridu!" Pusta uvala, sami smo na sidru a oko nas samo zelenilo i nestvarno, modro more. To je naš ideal krstarenja-što dalje od civilizacije a jedini kontakt sa njom je evergreen muzika sa radio Dalmacije.



Zanoćili smo na sidrima- veliko na pramcu a na krmi teg i malo sidro "mačak"- na oko 10ak m od stenovite obale. Potpuno zaštićeni od severozapadnog vetra koji lagano duva.
Posle prvog slatkog sna, oko 01h budi nas sve jače ljuljanje Poseidona jer se vetar promenio u severoistočni od koga nismo zaštićeni. Mrkli je mrak, nigde nikog osim nas, jeste nebo nestvarno zvezdano ali je mesec mlad-jedva primetni srp-a vetar sve jači pa samim tim i talasi. Sedimo na palubi, proveravam stalno sidra koja drže ali je ljuljanje nepodnošljivo i suviše smo blizu stenama ako bilo koje sidro popusti. Spavanje više ne spominjemo nego dežuramo na palubi. Nema nagoveštaja smirivanju vetra i nakom preko 1 sat razmišljanja šta učiniti odlučujemo da se uputimo na sred uvale i usidrimo samo sa velikim sidrom na pramcu.
Ne baš laka i bezopasna operacija kretanja je podrazumevala da ja podignem oba krmena sidra, pa onda brzo veliko pramčano dok je Marina na motoru, sve to u totalnom mraku. Dok sam ja do pola podigao veliko sidro, dajem znak i Marina kreče od opasne obale u sigurnu udaljenost. Pratimo dubinu i ubrzo smo na 40m što je preduboko za sidrenje. Iako imam 50m konopa, baciti tu sidro bi značilo da bi mi pri dizanju jezik bio duži od konopa.
Polako se vraćamo ka korenu uvale i na oko 20m dubine, spuštam sidro, koje je Poseidon vukao za sobom. Sada smo usidreni na oko 30ak sigurnih metara od obale i srećni smo što smo tako sinhronizovano izveli ne bas jednostavnu i bezopasnu operaciju. Oko 03h nas umor savladava i povlačimo se u kabinu.


OTOK  JAKLJAN

FILM OSTRVO OLIPA I JAKLJAN


06.09. četvrtak otok JAKLJAN
Ja se budim već oko 08h i uživam uz kafu u izbonacanom moru koje me mami na jutarnje kupanje, još lepše od jućerašnjeg. Uto se pojavljuje i kapetanica i pametno predlaže da se što pre uputimo ka sledećoj planiranoj uvali na susednom otoku Jakljan. Nakon pola sata plovidbe u pola gasa, pored šumovitih ostrvaca uplovljavamo u uvalu na ostrvu Jakljan gde je nekada bilo odmaralište Centra dečjih letovališta Beograda.Sve je napušteno i zapušteno ali je ostao veliki mol iza koga sidrimo. Jedini komšija sa brodom, sličnim našem i Dubrovačkom registracijom, odmah nam kaže da je vezivanje na mulu dozvoljeno, da je premija što ima mesta i da se brze bolje vežemo dok neko ne dodje da zauzme. Čak i zaranja da nam pomogne i provuče naš konopac kroz alku kolpa-morta (betonski blok u moru za sidrenje). Uskoro smo vezani na najbezbedniji, školski način.
Tokom dana se opuštamo u kupanju, sredjivanju još nekih sitnica na brodu, spuštamo bajbot i sa elektro motorom, predveče, polako oplovljavamo uvalu. Ovde je toliko lepo da odmah planiramo da ostanemo bar 2-3 noći.
U suton čak razvlačimo i mrežu od bove do broda, čisto da imamo uzbudjenje jutarnjeg iščekivanja i odlazimo na spavanje već u 21h. Poseidon je miran kao da spavamo na prikolici na suvom.
07.09. petak, otok JAKLJAN
Noć je protekla bez i najmanjeg ljuljanja, a jutro je osvanulo sa suncem koje je odmah upeklo. Obilazim mrežu bajbotom i gle - čak 2 srdele su se uhvatile. Kao večiti optimista zaključujem da je ovo krstarenje počelo sa 100% boljim ribolovačkim učinkom.
Ceo dan provodimo u opuštenom kupanju i lenčarenju na palubi. Za vreme ručka nam nekako ispadne jedna viljuška ispod broda i zabode se uspravno u pesak. Vidimo je ali naše ronjenje je potpuno zardjalo iz nekog vremena mladosti, pa nam jedan mladji komšija priskače u pomoć i vadi je:) Predveče, po totalnoj bonaci isplovljavamo na sred uvale i spuštamo "peškafondo" (veštački olovni mamac u formi ribice sa bodljama za lignje). Pošto se ništa ne kači, vraćamo se na vez uz divne snimke zalaska sunca iznad obližnjih otočića.

08.09. subota otok JAKLJAN
Noć baš nije protekla mirno jer je krenuo vetar koji nas nije mnogo ljuljao zbog odličnog višestrukog veza ali je leva bitva stalno cijukala što nam je prekidalo san.
Ujutru je u mreži bila iglica, srdela i neka mrka ribica - dakle ulov progresivno raste :) Bajbot sa elektromotorom ima svoju pravu ulogu i pre podne otplovljavamo preko uvale na drugu obalu. Celu uvalu obilazimo peške oko 1 sat usput duboko udišući esencijalni miris borovine. Ostatak dana provodimo uobičajeno, kuliramo po najsunčanijem vremenu.
Pravili smo palačinke i vodenim putem odneli jedan tanjir komšijama na susednom brodu. Oni nas uveče zovu na piće i odmah uzvraćaju pažnju poklonom, koji je Marinu oduševio - domaći liker od njihovog limuna iz dvorišta. Dubrovački "gospari" pravi.
Predveče Marina poželi pecanje kedera i ubrzo se u kanti praćakaju ribice koje odmah koristimo za pecanje sa štapovima sa mula. Pecali smo do samog mraka ali ne prvi put, ostajemo bez ulova.
09.09. nedelja, otok JAKLJAN
Nedelja-dan za odmor koristimo u pravom smislu te reči. Jedino što vredi napomenuti je snabdevanje tehničkom vodom sa jedine česme na Jakljanu do koje voda stiže sa nekog izvora. Iako nam govore da je i za piće, ne želimo da rizikujemo i punimo veliki rezervoar od 80l za tuširanje, pranje sudova i wc. To su nam 3 slavine u Posidonu: na krmi, u sudoperi i u kupatilu.
Na suprotnoj obali uvale se sa brda ceo dan do mraka, čuje motor rovokopača koji probija puteljke cik-cak niz brdo. Nismo znali za šta je to predvidjeno ali nam košinica, dubrovčanka objašnjava: privatnik je zakupio to brdo i pravi rupe i puteljke za zasad smokava. U staroj glavnoj zgradi Dečjeg odmarališta niko ne stanuje jer je puna pacova ali taj radnik i njegova žena su smešteni u kamp prikolici ispred. Popodne ugledamo veliki dim iz pravca ostrva Olipa, baš odande gde smo mi bili pre 3 dana. Saznajemo od komšinice da su čuli na radio da se zapalila jahta od 40m sa 40tona goriva u rezervoaru! Gorelo je i sutra dan. Tada nismo znali da ćemo se sa tom jahtom još sresti.
Uveče žalimo što ne možemo da gledamo finale US open gde je naravno naš Nole. Tu nastupa moj svemogući tehnički direktor -Marina i ko zna na kom sajtu , na telefonu, pronalazi direktan prenos, tako da do 02-03h u noć pratimo prenos i slavimo novi uspeh našeg asa.

OTOK ŠIPAN LUKA
10.09. ponedeljak
Po dogovu tog jutra, posle oproštajnog kupanja na Jakljanu i  posle 4 noći provedene u uvali koja nas je očarala, odvezujem sva 4 konopa i isplovljavamo po bonaci oko 10h.
Nakon oplovljavanja nekoliko rtova, pred nama je Šipal Luka, ni pola sata lagane plovidbe.
Na prvi pogled liči na mnoga mestašca uz more, koja su se smestila u zaštićenu uvalu. Kao iskusni nautičari i pre izvidjanja cele luke, uočavamo mesto za bočni vez uz jedan deo keja i profesionalno se vezujemo. Marina se pose 7 dana prvi put šminka jer, Bože, izlazimo medju narod. A naroda, tu i tamo, da izbrojiš na prste, doduše obe ruke. U dnu uvale je mali hotel i parkić, usput kuće i vile, poneka suvenirnica i prodavnica, kafić, restoran i konoba.


Naš cilj je snabdevanje namirnicama koje nam nedostaju i to ubrzo završavamo uz hladno pivo. Pošto nema javne česme za točenje vode, prelazimo brodom na drugu stranu Šipan luke, gde je pristanište za brodove sa nekoliko mesta za vezivanje jahti i jedrilica. Tu je i struja i voda za brodove. Treba nam voda za piće pa se vezujemo uz mulo. Pitam momka koji je zadužen za vezove da li možemo nasuti 30ak litara vode, što je njemu zanemarljivo u odnosu na ogromne rezervoare kod velikih jahti. Spreman je da pomogne, nekom ko je u tu luku doplovio "čak iz Biograda", na šta ga navodi naša registracija broda BG, pošto nije uočio Srpsku zastavu na krmi. Objašnjavam mu da nismo došli iz Biogrda, nego iz Beograda, pa već po ko zna koji put prisustvujrm velikom iznenadjenju, i objašnjavam mu kako smo došli vukući brod autom, spustili ga u more i o planu krstarenja. Posle kratkog objašnjenja, u njihovim očlima postajemo avanturisti, pošto mnogi, verovatno svojim barkama, nisu u životu plovili dalje od obližnjih otoka. U povratku nas obilazi grupa kajakaša za koje smo čuli da tako oplovljavaju Dalmaciju. 

OTOK  MLJET
FILM O MLJETU
10.09. ponedeljak, Saplunara
Več oko 13h isplovljavamo iz Šipana pa kroz prilaza sa Jakljanom, izlazimo na otvoreno more i upućujemo se ka, već vidljivom, rtu Mljeta. More je 1-2 u pojačanju na 2-3 (sada se pravimo važni jer znamo da visinu talasa prevedemo u pomorske mere) a talasi su relativno mali u pramac od severozapada tj od maestrala koji duva iz pravca Mljeta. Nakom 1,5 sata vožnje sa 2/3 gasa, otvara nam se uvala Saplunara.
Od bajkovitog sećanja na tu uvalu u kojoj sam bio sa decom i mojim tadasnjim brodicem-Istrankom, još pre 30ak godina, ostala je samo plaža, delimično smanjena izgradjenim kućama sa apartmanima. Ispred plaže u moru puno je bova za vezivanje jedrilica ali na jednom kraju uvale prema maloj Saplinari, uočavamo mulo sa 2 lokalne barke i tu se vezujemo. Veliko sidro bacam daleko od mula i vezujem se za bitvu. Odlazimo na kupanje, ovog puta peške na predivnu peščanu plažu sa sitnim peskom i na obali i u moru sa plitkim ulaskom, pa se izležavamo na već napuštenim ležaljkama. Na celoj plaži je samo 50ak kupača, turista iz obližnjih apartmana. U povratku se šetamo ulicama i uočavamo prodavnicu i vraćamo se na naš brod. Samo što smo se vratili, mulu prilazi impozantan brod oko 12ak metara: BIG GAME-raffaelli, sa koga štrče štapovi za lov na tune, koje do sada nismo uživo videli za lov na tune.  Mulo je malo i za njega samog, pa nas momak sa jahte zamoli da se malo pomerimo jer će oni samo kratko da istovare robu. On pomaže nama a ja njemu u dosta komplikovanom pristajanju. Uskoro stiže kombi i ja sedeći na pramcu, kao mapetovac,posmatram pretovar tune iz zamrzivača u transportne frižidere. Zamišljam kako će tuna završiti u tanjitima nekih skupih restorana. Posle pretovara dolazi najlepši trenutak i jedan od 2 momka sa broda, dodaje mi iz ruke oko 1/2 kg jako crvenih šnicli tune. Baš nas je iznenadio a iznad svega obradovao, taj gest pažnje i dobrosusedstva na vezu. Uskoro je u tiganju ispržena tuna, vrhunski gastronomski specijalitet koji zalivamo vinom. Naša prva riba na ovogodišnjem krstarenju i to u tiganju, doduše nije upecana već zaslužena pa se može svrstati u kategoriju preživljavanje u prirodi.

Marina piše: već godinama slušam priče sa krstarenja od pre 30 god o toj uvali. Mislila sam da ću se tu oduševiti i poželeti dugo da ostanem ali moj prvi utisak nije bilo oduševljenje. Izgleda kao mnoge plaže i uvale u Crnoj gori: npr kao oko Šušnja. Za razliku od Jakljan uvale gde sam se osećala kao u raju ovde sam malo razočarana. To je samo zbog mojih očekivanja, možda prevelikih. Medjutim, danas planiramo da kuliramo na našoj maloj Saplunari, koja je evo u 10h još uvek u hladu. Prognoza kaže 32C jako toplo, pa ćemo isprobati hladovinu na plaži. Vetar stalno duva ali sunce i zrikavci ga poništavaju.
Prošle godine sam se žalila na dosadne muve ali komaraca nije bilo uopšte, dok se ove godine nije moglo jesti od osa. Na Jakljanu su posebno bile agresivne,gde su i mene i Baneta ujele za prst.
11.09. utorak Saplunara, Mljet
Danas smo aktivirali narandžasti i plavi "kanu" - dušek koji se naduvava vetrom. To nam je omogućilo da se popodne izležavamo na plaži u nečem najudobnijem što je izmišljeno za kuliranje uz primetne, zavidljive poglede stranaca koji još nisu videli ovu izmišljotinu. (Marina ih je donela iz Amerike)
Posle 19h šetamo stazom uz more oko rta do susedne uvale Blace i nailazimo na nestvarnu lagunu iz raja koju mogu da dočaraju zabeležene slike. Odmah odlučujemo da sutrašnji dan provedemo u toj laguni koja se zove i Lemoni, pa zaključujemo da nam se Saplunara sve više dopada. O nekom odlasku dalje više ne razmišljamo. Kao nagradu u povratku prisustvujemo najlepšim prizorima zalaska sunca, koje je i suvišno opisivati.

12.09. sreda Saplunara, Mljet
Popodne provodimo u uvali Blace i kupanju u plitkoj vodi, uživanju u hladovini borova i čitanju knjiga. U povratku zaključujemo da nam Saplunara ne može više ništa pružtit pa odlučujemo da ujutru dižemo sidro.
13.09. četvrtak, otok Mljet  Okuklje
Isplovljamo več u 09h što je za nas apsolutnoi rekord ali nas mami bonaca koja obećava prijatnu plovidbu. Na krajnjem jugu Mljeta su 2 ostrvca Veliki i mali Školj, koji zaklanjaju zanimljivu uvalu pa taj prirodni sklad oplovljavamo i pamtimo je kao potencijanu sidrenu uvalu ko zna možda zatreba nekad. Plovimo sa severne strane Mljeta prema Pelješcu a usput se nižu lepe uvale pa jednoj ne odolevamo za kupanje. Na dubini oko 10m sonar ponekad pokaže ribe pa uvodim novu tehniku Džiging. Jedini rezultat je ribica, veličine varalice ali nestvarno šarena i lepa.
Ubrzo nam se ukazuje uvala Okuklje a zalazeći u nju izmedju visokih brda toj okuci kao da nema kraja. Fantastičan prirodni zaklon od svih vetrova. Omiljeno sidrište za nautičlare pa se celo selo posvetilo tome: obala je zauzeta murinima koji pripradaju konobama, gde je uz besplatan vez, prirodno da večeraš kod domaćina. Do kraja dana je na vezovima bilo preko 30 velikih jedrilica koje na svom sedmodnevnom krzingu otocima Južnog Jadrana, obavezno provedu noć u Okuklju. Mi smo kao manje plovilo mogli da se zavučemo u sam kraj uvale i kod restorana Lampalo se vezujemo.Domačin nas ne obavezuje ni večerom ni pičem pa je ovaj vez besplatan. Popodne obilazimo živopisni gradić ili bolje reći selo što bi trajali 15min da se ne zadržavamo gledajući kako se odvija život na jedrilicma.
Veče je potpuno mirno, nema buke, more kao ogledalo, nema nikakvih letećih papadaća i sa krme gledamo u more sve do duboko u noć.
14.09. Mljet-Sobra
Obično tihu noć bez vetra i talasa poredimo sa spavanjem na prikolici na kopnu. Ova je bila mirnija čak i od takvih noći.
Isplovili smo pre 09h po bonaci i već nakon nekoliko rtova ukazala nam se bajkovita uvala Prožura koju zaklanjaju nekoliko ostrvaca i hridi.
Pre uvale Sobra nailazimo na okrugle kaveze prečnika preko 10m, šro je veštačko uzgajališa brancina. Do Sobre smo plovili nepun sat sa pola gasa.
Prvo obilazimo levi deo uvale gde je pristanište za trajekte i benzinska pumapa (jedina na Mljetu) a onda polako uz obalu razgledamo mesto za vez. Odlučujemo se za murin ispred konobe Mungos, što znači da nas večeras ođsledi večera u restoranu koju smo svakako zaslužili.
Pre podne šetamo do trajektne luke oko 2,5km da bi se informisali o mogučnostima obilaska Nacionalnog parka Mljet. Sve varijante su otpale: autobus -nema ga, rentiranje skutera-ne rade više, uplovljavanje našim brodom-skupo,pa se odlčujemo za najelegantniju varijantu  brzim brodom u 10h od Sobre do Polača sa povratkom u 17h. To nam daje dovoljno vremena za obilazak jezera. Da nre bi ujutru pešačili a pogotovo u povratku umorni od izleta, planiramo da doplovimo Poseidonom pa nam dečko na pumpi kaže da se možemo vezati na njegov vez u luci odmah pored pumpe. Ljubazno nam nudi svoju bovu jer jenjegov čamac na suvom.
Večera je ugovorena za 20 časova u našoj konobi. Sa gazdaricom smo se dogovorili da bude riblji pladanj za 2 osobe što podrazumeva 2 različite ribe, skampe i lignje. Sa broda vidimo da su se pored konobe raspirile gradele.

15.09. subota -Sobra
Dakle, sinoćnja večera je opravdala i najzahtevnija očekivanja. Možda malo preobilna ali ribljih specijaliteta nikad nije previše. Cena je bila sasvim korektna jer sve zajedno sa pićem je iznosila 400kuna-6500din. Od domaćice smo dobili gratis desert-2 parčeta štrukle sa sirom i posle svega domaću lozu kao dižestiv.

Nacionalni park MLJET
15.09. subota
https://www.parkovihrvatske.hr/nacionalni-park-mljet
Celodnevni izlet po NP Mljet bi bilo šteta propustiti.
Dan je bio sunčan pa da nije organizovanog prevoza mini busevima i brodovima po jezeru, sve bi bilo prenaporno.  tog dana preprešačili preko 5km. Najupečatljivija uspomena če ostati obilazak ostrva Sv Marije na kome se nalazi crkvica iz 12v i Benediktanski samostan iz 16v. Jedinstvena priroda Mljetskih jezera je najbolje zabeležena na slikama, pa je moj opis suvišan. Sve u svemu, brzi brod od Sobre do Polača i nazad, kao i 2 ulaznice za NP je koštalo 400kuna -6500din. U povratku smo zatekli Poseidona na vezu, kao što smo ga jutros i ostavili, pa smo pre povratka iz luke u Sobru, nasuli sve kanistere gorivom na jedinoj pumpi na Mljetu.
Marina pise: 2 povrede u jednom danu: u luci kod benzinske pumpe, prvo ja padnem u bajbotu i udarim potiljak u drvenu dasku, zatim se Bane oklizne pri ulasku i odere celu cevanicu, bez posledica.  Oko 18h smo se vratili na vez kod konobe Mungos i počeli pripreme za sutrašnju plovidbu na ostrvo Lastovo. Sipali smo svo gorivo i vodu, crevom iz konobe. U marketu "Studenac" smo se snabdeli namirnicama i več u sumrak smo umorni od celodnevnih aktivnosti otišli na počinak.
Svitanje
16.09. -nedelja, Mljet, NP
Jutro predivno i već po izlasku sunca smo bili spremni za relativno dugu plovidbu, oko 65km-5 sati vožnje do Lastova. Medjutim, po izlasku iz uvale Sobra, umesto bonace kao predhodnih jutara, dočekalo nas je ustalasano more od severoistočnog vetra koje je plovidbu učinilo prilično neprijatnom. Nakon 1,5 sat valjanja po talasima, jedva čekamo da se zaklonimo iza ostrva Kobrava koje je polođajem u NP Mljet, zajedno sa još nizom manjih otoka.
U jednoj uvalici spuštamo sidro, more je mirno, besprekorno bistra voda okrušena borovom šumom. Juče su nam u NP pričali da je Žak Kusto, roneći uz otok Mljet izjavio da do tadanije sreo bistrije more na svim svojim istraživačkim plovidbama na svetu. I mi uživamo u jednom od najlepših kupanja do sada.

Nacionalni park Mljet
Odmorni i oporavljenih vijuga, donosimo mudru odluku, da batalimo Lastovo i otplovimo direktno do Korčule koja nam je duplo bliže. Od uvale Polače do južnog rta Korčule je ukupno 20km.
Kada smo ponovo pomolili pramac u Pelješki kanal, odluka je samo potvrdjena. Videli smo siluetu Korčule u daljini a od Lastova ni traga. Dileme više nije bilo. Plovimo ka Korčuli i tek na pola puta se na jugu jedva uočavaju obrisi Lastova

OSTRVO  KORČULA
FILM KORČULA
16.09. Korčula, uvala Rasohatica
Nakon 2 sata plovidbe po sada već mirnom moru, uplovljavamo u planiranu uvalu Pržina na južnoj strani Korčule, naspram mesta Lumbarda. Široka uvala sa lepom plažom ali beuz i najmanje mogućnosti za siguran vez. Već je oko 14h i plašeći se da e ne razvije Maestral, tražimo sigurniju uvalu. Sledeća opcija je uvala Rasohatica za 5km, pa nakon još pola sata plovidbe uz obalu, stižemo u dosta duboku uvalu sa nekoliko kuća. Nigde se ne mrda ni jedna ljudska prilika jer je vreme popodnevne sieste.

Desetak privezanih čamaca uz molove njihovih kuća, a za Poseidona sidrimo velikim sidrom na krmi koje se odmah ukopa u peščano dno a pramčani konop za obalu odnosim, plivajući. Sledi zasluženo kupanje i odlučujemo da ovde prenoćimo.

17.09. ponedeljak, Korčula, uvala Pupnatska luka
Noć je protekla izuzetno mirno, medjutim primećujemo na otvorenom moru kreste od jugoistočnog vetra, pa odlažemo isplovljavanje dok sse more malo smiri. Za to vreme se kartamo, čitamo i nekoliko puta kupamo u fantastičnoj tirkiznoj vodi sa sjajnim linijama od sunčevih zraka po površini. Oko podneva dižemo sidro i plovimo južnom obalom Korčule. Nižu se živopisne uvale, čijem kraju, se obavezno nalazi žalo sa nekoliko kućica i barki. Pavlja luka sa pećinom nam se ne svidja jer je suviše uska sa visokim stenama pa deluje klaustofobično a pećina malo zastrašujuće.
Orlanduša, sa 2 kraka je suviše otvorena, Bačvica je suviše plitka i nakon 10km plovidbe, uplovljavamo u uvalu Pupnatska luka, koja nam na prvi pogled leže.
Vezujemo se sa desne strane uvale ispod borove šume i odmah spuštamo bajbot, oplovljavamo uvalu. Izlazimo na široku plažu na kojoj je još poneki zaostali turista. Penjemo se do konobe koju raspremaju za zimski san - sezona je gotova.
18.09. ponedeljak,utorak, Korčula, uvala Pupnatska luka Sinoć sam se pun optimizma bacio na ribolov. Predveče sam razvukao mrežu izmedju 2 bove pored obale i krenuo bajbotom da panulam po uvali. Uz opušetno kuliranje u bajbotu skoro ceo sat sam vukao mamac uz stenovitu obalu ali se ništa nije zakačilo. Noć je bila mirna i bonaca, pa sam se probudio u samo svitanje. Obišao sam bajbotom mrežu-ništa, nastavio uz izlazak sunca da panulam po uvali-ništa. Dan je protekao u uobičajenim zadovoljstvima.
Uveče sam ponovo panulao i ponovo ništa. Iako sam cele zime gledao sve epizode serijala "Kad naš brod plovi" o raznim vrstama ribolova po moru, za sada ništa od toga nisam uspeo uspešno da primenim. Doduše, oni su stalno napominjali bitne sitnice kao: "niz kutenat, uz kurenat", pecanje po mladom ili punom mesecu, gde pecati po plimi a gde po oseci, ali i važne stvari kao: poznavanje lokalnog teren -pošte , sofisticirana oprema itd. Ja ne znam, niti imam ni sinte ni bitne elemente ribolova ali imam veliku volju i želju da nešto upecam. Nadam se da će se neka od milijardi riba naći u našem tiganju. Videćemo kako će biti u narednim danima a silno verujem da će u nekoj od sledećih uvala ribice čekaju na nas.
19.09.-20.09. sreda,četvrtak Korčula-uvala Smokvica
Mirna noć je iza nas a jutro nas je sačekalo sa bonacom pa odlučujemo da i pre doručka krenemo u novo istraživanje južne obale Korčule. Nižu se bajkovite uvale manje-više pogodne za vezivanje, kao uvala Zavalatica sa 2-3 reda luksuznih vila sa apartmanima u uvali Žitna. Zatim uvala Stinjiva, vrlo je zanimljiva jer ima jedan potpuno zaštićen krak i lepo žalo na kraju. Na 2 mesta gde mi sonar pokazuje jato riba, na 15m dubine gasimo motor i džigujem ali ponovo ni da pipne. Nakon 1 sat vožnje, otvara nam se uvala Brna oko istoimenog ribarsko-turističkog mestašca. Oplovljavamo uvalu sa puno manjih i većih ribarskih lokalnih čamaca ali nam se nigde ne svidja za vez.

Zato produžavamo u susednu uvalu Smokvica (Istruga-lekovito blato) odmah iza rta koja na prvi pogled osvaja naše simpatije. Dosta je duboka, ne po dubini mora već duboko zalazi u kopno. Nenaseljena je i na sunčanoj strani pronalazimo ozidanu kamenu terasu za kupanje ispod predivne borove šume. Idealno mesto za nas. Za svaku sigurnost spuštam na pramcu 2 sidra a sa krme se vezujem za stubiće na obali i Poseidon je miran. Aktiviramo bajbot i tu dolazi do trajne havarije na elektromotoru- pukla je šapa za učvršćivanje otora za bajbot, pa je do daljeg motor neupotrbljiv. Sada mormo da veslamo do obale ;) Kasno popodne se iskrcavamo i peške krećemo lepom stazom kroz šumu pa asfaltnim putem, da se upoznamo sa mestom Brna. Sve u svemu oko 1km šetnje.
Lepo, malo, živopisno mesto u kome se vidi da je kraj sezone. Našli smo supermartket pa planiramo za sutra odlazak sa kolicima a sada se sladimo sladoledom. Usput se raspitujemo za kupovinu ribe od ribara i po info od nekin domaćih, ujtru bi trebalo da stigne koča sa ulovom. Vraćamo e nabrod i uživamo u zalasku sunca ponovo na internetu, koji smo dopunili kreditom. Mreža je razapeta ali mi podmorje ne deluje živahno.
20.09.četvrtak
Iako je noć protekla bez vetra, neki zaostali talasi sa pučine su ljuljali brod pa Marina, za razliku od mene, nije dobro spavala. Več oko 8,30h smo prošetali do Brne da uhvatimo koču ali na naše veliko razočaranje, ona sinopć nije ni isplovila. Možda oni nešto znaju što mi ne znamo, pa ne isplovljavaju.
Tako se naša riblja apstinencija nastavlja. Ostatak dana uživamo po običaju ali i uz partiju remija.

21.09.-22.09.petak,subota- Korčula, VELALUKA
Ujutru ponovo odlazimo do Brne ali situacija sa svežom ribom je ista -nema je. Oko 11h se odvezujemo i krećemo u nastavak plovidbe ka severu otoka. Nižu se prizori prelepih vila, poneki hotel u mestu Prižba, na nekih 10km obale. Sonar povremeno pokazuje poneku ribu iako plovimo uz obalu do 20m dubine. Zaključujem da dosadašnji neuspešni ribolov nije bez razloga. Vetar je jugoistočni sa malim talasima pa je plovidba prijatna.
Posle nepuna 2 sata uplovljavamo u široku zaliv Velaluke koji se sužava ka korenu mesta praveći krivinu i da kraju je sve plići do 0,5m. Usput su simpatične uvale za noćenje ali mi idemo prema pumpi koja je na rivi u centru luke. Posle dužeg vremena punimo sve, skoro prazne kanistere. Pre odvezivanja sa pumpe sipamo i pitku vodu u rezervoare.
Nastavljamo oplovljavanje Veleluke, zaobilazimo vezove za jedrilice i u zabačenom kraku, samog dna uvale, nalazimo pogodan vez uz jedan mali mol preko koga možemo direktno na kopno.
Popodn smo šetali Velalukom, obilazeći crkvu, park i celu razudjenu obalu.
Velaluka

Marina piše: Mesto je simpatično, smešteno oko cele uvale, koja je duboka i u L zašla u kopno. Nedostaje mi duh mesta. Nema trga ispred crkve, šetalište uz more, hoda se uskom ulicom, kojpm jure automobili i nervozno trube da se sklonimo. Mali deo je sa palmama i kafićima. Plaže nema ili ima na 1km od centra, ili brobićima Maxi boat meštani prevoze turiste na obližnja ostrvca. U potrazi za ribom dolazimo do peškarije koja je zatvorena. Pored nje na zidiću male bašte sede čovek i žena i ja pogledan, kad oni pale sveće ispred kuće Olivera Dragojevića. Kuća je stara, kamena, mala, sa plavim duplim vratima i prozorima a na spratu velika terasa koja gleda pravo na otvoreno more, preko par manjih otoka na ulazu u uvalu Veleluke.
22.09. subota
Ovo spavanje se popelo na vrh top liste svih spavanja u brodu. Apsolutno i totalni mir, što nas je navodilo na sumnju da je brod legao na peščano dno koje je na 1,5m ispod kobilice. Idealna temperatura sa otvorenim komarnicima tek da vazduh struji kroz kabinu. Tišina, koja se još pre spavanja spustila na mesto Velaluka. Nema ni muzike ni žamora, niti prolaze automobili, niti isplovljavaju barke, kao da je čitav grad usnuo već oko 9 uveče.
Jutros smo več posle 8h puni optimizma krenuli da poharamo obe peškarije (ribarnice), u nameri da danas stavimo na gradele nešto sa perajima. Obe ribarnice su bile zatvorene, te od komšija saznajemo da ih otvaraju samo kad ima ribe. To je još jedan znak, da i naši neuspesi u pecanju nisu bez razloga.
Dakle, saznanje da sve koče i lokalni ribari nisu ulovili ništa, znatno je umanjilo moju ubedačenost ribolovačkim neuspesima.
Napuštamo divno prenoćište i laganim gasom uz desnu obalu velike uvale koje se nastavljaju severnom obalom Velalučkog zaliva.
Marina piše: Dolazimo do uvale Gradina, koju mi je Beba preporučila jer tu letuje 12 godina i stvarno, uvala je prelepa. Okrugla, sa ostrvcem na ulazu. More je čisto i na dnu je pesak. Očekujući vetar ipak se odlučujemo za sigurniju uvalu pored nje -Stašinčica. Uvala nam se dopada jer je sa malo kućica i turistima pa u  zavučenom i zaštićenom kraku spustamo sidro i vezujemo se uz napušten mol.
U bistroj vodi, sa peščanim dnom uživamo u pilavnju koje je ove godine pravo zadovoljstvo jer je temperatura mora konstantno 24 stepeni.
Uvala Srasincica

Sada jos uvek ne mogu znati da li je ovo polovina krstarenja ili ne, ali neki rezime vremena koje nas prati, vrlo je jasan:

- temp. vazduha je svakog dana bila 27-30C
- ni jedna kap kiše još nije pala
- temp. mora i na pučini i u uvalama je 24 st C
- obično smo plovili pre podne kada su se smenjivali bonaca ili jugoistočni vetar tzv. Levant a popodne  je uvek okretalo na Maestral
- noću se ponekad javljao lagani Burin
23.09.nedelja Korčula-Pelješac
Oko 8:45 isplovljavamo iz uvale jer nas čeka oko 40km plovidebe, po planiranom putu do Lovišta na Pelješcu. Zašavši za krajnji rt Korčule, okrećemo se i plovimo uz severnu stranu otoka. U daljini se nazire silueta visokih planina Pelješca, koja postaje sve jasnija kako prolaze sati plovidbe. Plovimo po malo vetrovitom moru, čiji talasi udaraju u pola pramca, pa ne ljuljaju mnogo Poseidona.

недеља, 5. април 2020.

Krstarenje Dunavom 2018.

OD APATINA DO BEOGRADA



28.04.2018. Apatin - subota,1401km
CEO FILM KRSTARENJA
Naše krstarenje ili spust Dunavom planiran je davno u nekim razmišljanjima o velikom krstarenju Rajna-Majna-Dunav. Kao priprema za taj veliki poduhvat, počeli smo sa manjim krstarenjima Dunavom i Savom.
Iz brodskog dnevnika:
Još kada sam u jesen 2017. na skupu Paroški-Rukavina u Novom sadu, više u šali, predložio da svi zajedno: Brat, Deja, Dule i ja krstarimo Dunavom, oko 1.maja, nisam verovao da će se to ostvariti. Medjutim, svi su odmah, bez razmišljanja, bili ZA i povratka nije bilo. Kako se vreme približavalo, prijavljeno društvo se osipalo iz objektivnih razloga i svelo se na burazera i mene, mada je i on svakim danom bivao sve klimaviji. Ali je zato moj morsko-rečni-životno-bračni i sl saputnik-Marina, postajala sve željnija Dunavske avanture.


Pripreme su, naravno, bile sveobuhvatne: Poseidon je odlično prezimio kod Željka u dvorištu pokriven tendom, koja nije pustila ni kap kiše. U marini Sava je servisiran motor, razradjen teleskop i ispran karburtor a na brodu montirana remontovana pumpa za vodu, učvršćena ograda, sredjena svetla na prikolici itd. Vučenje broda do Apatina je proteklo očekivano lagodno a onda je usledila neizvesnost spuštanja traktorom na navozu u marini Apatin.






Sve je proteklo bez dodatnih komplikacija i posle rastanka sa mojim vernim saputnikom, uz žal što prvi put ne plovimo zajedno, brat i ja se otiskujemo niz dunavac a Marina vukući prikolicu, kreće ka Beogradu.


U brodu je totalni haos a još da Marina nije jutros sredila kabinu i stvari, bilo bi neizdrživo. Tenda nije nameštena i stalno gazimo po nečemu jer normalno da ništa još nije na svom mestu. Već prvi kilometri spuštranja dunavom uz minimalni gas na oko 10ak metara od naše leve obale, otkrivaju nam stvarnu lepotu prirode. Šuma, topole, virovi, tišina, mirna reka, blago sunce i druge lepote.
Na dva mesta, koja su nam se učinila pogodna, pokušavamo da se vežemo uz grane drveća koje se nadvilo nad vodom, ali oba puta smo oterani domaćim stanovnicima-velikim crnim mravima koji su odmah formirali kolonu na konopcu i krenuli u osvajanje Poseidona, koga smatraju uljezom.
Ako ovako bude svuda, pitam se, uz šta ćemo se uopšte vezati.
Nakon 5km (Apatin 1401km) nizvodno, gledajući u kartu, uočavamo ulazak u neki dunavac čudnog imena. I onda počinje bajka, simfonija predivnih prizora i orkestra šumskih ptica. Dunavac je širok oko 30m, dubok oko 5m i potpuno miran. Već je oko 17h i vezujemo se uz jedno suvo stablo koje izvire iz vode nadajući se da mravi još uvek nisu naučili da plivaju 😁
Vezujem Poseidona kao kozu, pramčano a na krmi samo spuštam teg, ali i da nema nikakvog vezivanja brod se ne bi pomerio jer je sve u totalnom mirnom skladu-nirvana prirode.
To utiče i na nas opuštajuće, brzo razmeštamo stvari, podižemo tendu i onda nastupa beskrajno kuliranje. To podrazumeva pijuckanje, večeru, slušanje ptica u tišini, posmatranje vode koja skoro neprimetno nosi beli pokrivač od topolinih maca a jedino što remeti mir je povremeni rafal kljucanja detlića na nekom drvetu. Očekujuće najezde komaraca uopšte nije bilo, tako da smo veče, što je nezamislivo na reci, proveli na palubi uz podignutu tendu.
 


Kada su iptičice otišle na spavanje a sunce zašlo za šumu i mi smo se oko 22h povukli na spavanje u prijatnu svežinu kabine. Inače, moram napomenuti da je ceo dan bilo pretoplo pa i veče. Čuvarka za ribe je avanzovala u frižider za pivo koje se tako hladilo u Dunavu.





29.04. - Mišvoldski dunavac, nedelja, 1398km
Iako smo legli relativno rano, probudili smo se relativno kasno, oko 08h, odmorni, naspavani i probudjeni cvrkutom novog dana. Sledi jutarnja kafa i dogovor da i danas ostanemo u ovom raju. U toku dana smo probali da pecamo na crvice - na belu ribu. Dok ovo pišem veče se spušta a brat rešava sudoku a 2 štapa su zabačena na soma: na jednoj udici su durduboci a na drugoj razne gliste.
Sve u svemu sada je već više od jednog dana uživanja u prirodi i našem skoro savršenom skladu.
Odoh sad da guštam u bambusu i cigari jer je ručak bio prava gozba.


30.04. - Stari Dunav, ponedeljak 1370km
Jutro je kao i jučerašnje, čarobni spoj netaknute i neuznemirene prirode i našeg uživanja u tome. Jutarnji ritual se završio sa doručkom i odlučujemo da posle 2 noći u ovom bajkovitom dunavcu, nastavimo istraživanje nizvodnog toka.
Odvezujem Poseidona oko 10 sati i laganim gasom, da ne narušimo prirodu, nastavljamo plovidbu do izlaska iz dunavca u maticu Dunava. Na izlasku se osvrćem, nadajuči se da ću ponovo ugledati labuda, koji nas je pre 2 dana sačekao na sredini dunavca. Kada smo mu polako prilazili učinilo mi se kao da je čuvar ulaska u raj i kada smo mu prišli na 20m izdužio je svoj vitki vrat, okrenuo se i polako poleteo uz vodu a u daljini se digao iznad drveća. Kao da nam je dao dozvolu da naredna 2 dana uživamo u njegovom raju i ostalih stanovnika koje nismo videli več samo čuli.
U glavnom toku Dunava su obe obale skoro iste, obrasle gustom šumom i polako brojimo nizvodne kilometre. Usput se mimoilazimo sa jednim rečnim kruzerom i konvojem šlepova. Ni jedno mesto nas ne privlači da stanemo jer očekujemo Staklarski rukavac na 1380km nadajući se da je sličan predhodnom. Ulazak u ovj rukavac je bilo razočaranje- znatno je uži, granje i drveće polomljeno, voda prljava a naši kriterijumi posle 2 noći su porasli i nastavljamo put.
Usput merim brzinu i sa pola gasa nizvodne plovidbe za pola sata prelazimo 7,5km što znači 15 km/h. Na 1374km je po karti sledeći izazov- neki dunavac koji se zove Stari Dunav.
Već na prvi pogled nam se svidja jer je širok, dubok oko 9m i obale su lepe. Uskoro, oko 13h vezujem Poseidona uz jednu granu koja se nadvila nad vodom, teg na krmu i na dubini oko 1,5m gasim motor.


Nisam ni slutio da će se od tako mirnog i idiličnog popodneva izroditi dramatično veče.
Predveče sam zabacio štap a brat je asistirao kačeći gliste na udicu i navigavajući gde da zabacim: "Eno tamo gde su one grane u vodi, pa jos metar levo". Prvi zabac je bio na pola razdaljine od grane ali je uskoro počelo sitno trzanje i kada se štap umirio, izvukao sam golu udicu. U sledećem zabacu sam već bio bliži meti koju mi je odredio. Štap sam zaglavio popreko na krmi u levi otvor jer iz broda tenda smeta da se da kontra, kada zapeca. Ubrzo je ponovo cimalo pa sam izašao na krmu da budem spreman. U pravom momentu sam potegao-ali ništa.  Opet mi je namestio gliste i da bih se sada pokazao u zabacivanju, potegao sam nebu pod oblake i naravno zakačio udicu za granu na pola krošnje na 10m visine! Otkinuli smo najlon i spakovali štap jer je počelo nebo da se mrči.
Ubrzo su se kroz oblake prolamale munje i brojali smo sekunde do groma da odredimo udaljenost- oko 10km. Sekunde su se ubrzano smanjivale, oluja se približavala a bratova panika je rasla uz pitanja:"kakvo ti imaš uzemljenje na brodu?", "šta ako nas opali?" i sl.  Normalno da je to nemoguće kada je oko nas drveće sa krošnjama i do 50m. Leškario sam na palubi i uživao u blicevima sa neba dok nisam primetio da burazer ubrzano zeleni u faci a oči mu se koče. Priznao je da se boji gromova (to je nasledio od naše mame) pa sam ga brže-bolje ubacio u kabinu dok sam ja spuštao kapke na komarnicima i pod prvim kapima kiše pripremao tendu za oluju. Poslednja slika koju sam video pre nego što sam zaspao je burazerove ruke na ušima i prekrivač preko glave. Dobro je-preživeo je!

01.05. - Bukinski rukavac, utorak -1308km
Jutro sunčano, brisanje broda od vode koja je prošla kroz pukotine tende, rose sa plafona a onda jutarnja kafa. Usput pitam brata kakvo je bilo spavanje. Kaže: dobro kada je prošla oluja samo su mu se ukočili palac i kažiprst. Zašto, pitam? Pa zato što je cele noči palac držao u uvetu a kažiprstom je pokrio oko. Patentiram sistem sigurne odbrane od groma i munje u izvedbi mog burazera😂
Sada je oko 10h i prirpremam se za isplovljavanje jer danas planiramo dužu vožnju do opet nekog lepog mesta. Ali gde - videćemo u nastavku.
Oko 4 sata plovidbe pri 3/4 gasa i prešli preko 60km do rukavca, koji nam se učinio lep kao i predhodni. Usput su obale bile lepe ali jednolične. Evo da na ovom mestu kažem da je Dunav na plovnom putu dubok max 10m a negde se spuštalo i na 5m. Uz obalu je dubina od 2-5m a stalno je temperatura vode 17stC. Kod Dalja je prošao gliser rečne policije Hrvatske pa se nakon 100m okrenuo prema nama i usporio. Ja sam takodje smanjio gas i izašao na krmu. Kažem: "rekreativno se spuštamo od Apatina do Novog Sada" a "organ" kaže: "Sretno!" i uz pozdrav mahanjem ruke, svako nastavlja svojim putem. Plovili smo uz Borovo i Vukovar koji skoro 5km izlazi na uredjenu obalu, pa smo posle više dana bar videli civilizaciju. Retko smo sretali brodove na Dunavu a na obali se ponegde viorio dim prvomajskog uranka i kamperi sa šatorima, poneki pecaroš na čamcu u vrbacima i to te otprilike sve zanimljivo na tih 60km.
Oko 14h smo ušli u Bukinski rukavac. Sa nizvodne strane na špicu su neki kamperi a mi uplovljavamo par stotina metara u rukavac i odmah primečujem idealno drvo nad vodom za vez. Dubina je oko 5m. Sada kuliramo uz pijuckanje jer je plan za večeru oko 17h. Veče je divno, smiraj dana poj narazličitijih ptica, par labudova mirno plivkaju a poneki veliki kormoran (bar burazer autoritativno tvrdi da su te velike ptice kormorani a ja bih pre rekao da su neke šljuke ili patke) leti iznad mirnog kanala. Tenda je spuštena a kroz komarnike posmatramo prirodu i poželeo sam da malo zabacim. To podrazumeva izlazak na krmu sa štapom i crvićima na udici za belu ribu. Iako sam ono što je virilo ispod trenerke dobro naprskao ušao sam u teritoriju kojom vladaju zujeći neprijatelji pecaroša tako da nisam izdržao duže od 5min pa sam pobegao nazad pod tendu od najezde komaraca. To je označilo kraj dana, kabina i spavanje.

02.05. Neštinski kanal -sreda 1292km
Svi jutarnji rituali (toalete, kafa, aperitiv, doručak i sl) nam se več po pravilu, završavaju oko 10h pa je vreme za isplovljavanje. Za danas nismo planirali dužu plovidbu pa se polako spuštamo nizvodno Dunavom koji se pomalo mreška pod vetrom u pramac. Na 1299km je ulaz u jezero Tikvara i tu upoznajemo prelepi sportsko-rekreacioni-nautički-kupački centar Bačke palanke. Vezujemo se uz ponton i posle 4 dana prvi put stajemo na kopno. Prošetamo se do prve radnje da bi dopunili zalihe, ali ne hleba ili hrane koje imamo u izobilju, već onoga što smo ispraznili: meni cigare a bratu rakija.


Posle 2 sata koje smo proveli u zalivu Tikvara, nastavljamo plovidbu ispod mosta Palanka-Ilok i nakon par km ulazimo u opet prelep Neštinski kanal. Dugačak je oko 2km, dubina oko 3-5m, sa više rukavaca i adica ali ne uočavam pogodno drvo za vezivanje. Odlučujem se za drugi sistem vezivanja: veliko Danford sidro na pramac, teg na krmu i  Poseidon je usidren na sred bočnog rukavca. Lepa priroda, malo vetra nas povremeno zanosi, ali posto smo teritorijalno u Srbiji, najzad se čujem sa mojom dragom kapetanicom i planiramo sutrašnje ukrcavanje u Novom sadu.

03.05. Koviljski rukavac, četvrtak 1244km
Poslednja zajednička noć je protekla kao i predhodne u tvrdom snu. U 5h sam ustao i kroz prozor mi je pažnju privukla lepota dana koji se bude pa me nije mrzelo da napravim nekoliko kadrova jutra na Dunavu.
Isplovljavamo oko 9h i spuštamo se nizvodno uz sve jaču košavu u pramac koja pravi osrednje talase, tako da vožnja nije toliko prijatna kao predhodnih dana. Prolazimo manja naselja sa obe obale koje nizvodno od Bačke palanke pripadaju Srbiji. Nakon preko 2 sata plovidbe približavamo se Novom sadu i na 1258km uočavam napušten splav uz obalu ribarskog ostrva koji je Marina u sinoćnom izvidjanju, predložila kao napovoljniji vez za naše pristajanje u NS. Bila je potpuno u pravu jer se lagano bočno vezujemo uz splav. Konačno smo stigli na mesto zamene posade.



Brat se pakuje i iskrcava a ja proveravam stanje vode i goriva. Potrošio sam 50l benzina za 140km nizvodne plovidbe. Odlazimo kod naših dragih u stan na čašicu, prenošenje utisaka i tuširanje u civilizovanom kupatilu. Marina je već spremna i jedva čeka da se ukrca. Dokupljujem još 40l goriva i ulazimo u brod željni da što pre isplovimo u avanturu krstarenja Dunavom nizvodno od Novog sada.
Plovimo ispod novosadskih mostova, pored Petrovaradinske trvdjave i nakon 10ak km napuštamo civilizaciju. Niz tok je vetar mestimično jak, talasi manje-više zanemarljivi za nas. Oko 16h stižemo u Koviljski kanal.
Na prvi pogled je priroda privlačna ali se rukavac nakom par stotina metara sužava i nestaje u šumi pa je kao zaliv. Vezujemo se uz neke napustene velike čamce koji su verovtno nekada služili za šverc nafte. Dočekuej nas, meni već poznat poj šumskog orkestra i usamljeni labud nam prilazi do čamca. Uz malo hleba ga kupujemo i postaje naš ljbimac pa nam za uzvrat pozira za uspomenu.
Mirno veče se spušta i pripremamo se za večeru i prvu zajedničku noć.

04.05. - Gardinovački rukavac, petak - 1226km
Sinoć je Marinu privuklo pištanje sa sonara pri prolasku riba ispod broda, pa je spustila udicu sa hlebom kroz bočni otvor tende da nam ne ulaze komarci.
Nije ni zapecalo a ja ostatak hleba koristim ujutru da zabacim štap sa krme. Dok Marina još spava, uživam u prirodi ali hleb koji sam stavio na udicu, ostaje i posle pola sata, nedirnut pa se pakujem. Uto se budi i naspavana kapetanica pa pijemo kafu. Potpuno je mirno i uskoro nam do broda doplivava par labudova od sinoć, verovatno očekujući doručak. Predivni su i uz info sa interneta, predpostavljamo da su u blizini svili gnezdo, pošto labudice izležu 5-6 mladunaca u martu i aprilu.
Oko 11:30 isplovljavamo u Dunav. Vreme nije sunčano ali je prijatno toplo uz blagi vetar i talase u pramac. Nižu se kilometri i ubrzo se ukazuje impozantni most autoputa kod Beške. Plovimo desnom obalom na oko 10m od niza niskih adica, ispod mosta, pored Krčedina pa prelazimo na levu obalu Dunava i nailazimo na ulazak u Gardinovački rukavac koji opasuje Krčedinsku adu.



Već na prvi pogled nam se dopada, širina je 10m dubina oko 5m i laganim gasom plovimo uz kanal uživajući u prirodi. Nigde nema nikoga jer su prvomajska piknikovanja prošla. Na jednom proširenju rukavca koji pravi kao malo jezero, širine do 100m, nailazimo na privlačnu obalu sa visokim, retkim, topolama, travnatom zaravni i pristajemo sa tegom na krmi a pramcem na obalu. Iskačem, obmotam najbližu topolu i sada sa broda mogu da regulišem udaljenost od obale. Izlazimo na travu u nisko rastinje ali i pored toga što smo se dobro naprskali, uznemiravamo nevidjene rojeve komaraca. Očigledno da ih ovde ljudsko biće odavno nije posećivalo, pa su željni naše krvi. Izdržavamo samo toliko da se slikamo sa Poseidonom, pa nazad na palubu, sve tende dole i sada ih kroz komarnike posmatramo kako obleću spolja. Palimo spiralu i sada smo osigurani. Poslednja zaštita je mreža na ulasku u kabinu. Uživamo u divnoj prirodi, o cvrkutu ptica da ne ponavljam a tišina i  vazduh nas opijaju, pa nam sledi popodnevno spavanje, što je za Marinu prava retkost. Kuliranje uz knjigu i večera koju zalivamo vinom. Sve u svemu ovo sidrenje u Gardinovačkom rukavcu se penje na prvo mesto top liste najlepših mesta na Dunavu i pretiče do sada neprikosnoveni Mišvoldski rukavac.



05.05. Tisa, subota  -1214km
Jutro je mirno, idilični prizori jezera u rukavcu, sedimo na palubi i sa spuštenom tendom posmatramo zelenilo i razne leteće domačine koji pokušavaju da nadju ulaz u našu teritoriju na Posidonu. Oko podneva se uz pozdrav divnom mestu, gde smo proveli dan, noč i pre podne, odvezujemo i ulazimo ponovo u Dunav, Pored nas sa obe obale promiču živopisne ade: Ločka i Velika i mnoge adice. Na nekima vidimo stada krava koji slobodno pasu ili zagazivši do kolena piju iz Dunava. Na 1217km uplovljavamo u Tiski dunavac prelazeći preko 2 špora (kameni bedemi u vodi koji usmeravaju maticu Dunava) koja su pri ovom vodostaju na oko 1,5-2m ispod broda. Lagano plovimo širokim rukavcem koji je dugačak oko 2,5km i ja predlažem da se tu vežemo ali Marina želi u Tisu, pa uskoro uplovljavamo u dosta široku 200-300m deltu Tise u Dunav. Na prvom km uzvodnog toka je pogodno stablo iznad reke i tu se vezujemo za granu uz obavezni teg na krmi. Dan je sunčan i topao ali je Tisa 19st pa odustajemo od osveženja koje nam je palo na pamet. Tiho popodne, redak saobraćaj na Tisi i posle par sati čitanja spremamo se za društvene igre. Slede večera i noćenje koje je proteklo mirno.







06.05. Dunav do Beograda, 1170km
Budimo se i vidimo da se vreme očigledno menja a i vremenska prognoza kaže da se popodne očekuje zahladjenje i kiša. U daljini vidimo munje u Vojvodini i sada već znamo sigurno da danas krećemo kući. Plovimo nizvodno po talasima koji nas guraju u krmu. Sa desne strane se redjaju naselja i posle neka 2 sata ugledamo Pupinov most, što nam govori da smo blizu Zemuna. Na žalost, ne možemo da uživamo u prirodi jer se vetar pojačava a munje nam prete i približavaju se.




Prolazimo izmedju Ratnog ostrva i Zemuna i ulazimo u Savu, gde smo svedoci venčanja na brodiću koji plovi prema splavu na kom čekaju svatovi. Stižemo bez problema do naše marine i pristajemo na naš vez. Brzo se pakujemo i dok smo seli u kola, tog trenutka je počeo pljusak. Završavamo naše krstarenje Dunavom baš na vreme kada se vreme promenilo.
Imali smo sreću da nas je poslužilo svih ovih dana, osim one noći kada je grmelo.

Za ukupno 8 noćenja i 9 dana provedenih na Dunavu preplovili smo 236km. i upoznali prelepe dunavce sa netaknutom prirodom, pa se ovo krstarenje kandidovalo za neko buduće ponavljanje, naročito izmedju Apatina i NS, koji deo Marina i ja nismo plovili zajedno.



JUŽNI JADRAN 2018.

PRIPREME Septembarsko krstarenje je postalo toliko dominantno u našem godišnjem nautičkom kalendaru da celo leto možemo smatrati pripre...